Zivim kao sto i sanjam, nevidljiv, sahranjen u golemome grobu punom neuzrecivih tajni, sam. Iza mene ni sapat, nit sjena osta, tisina samo vjecna, vjecnost more mocna. Na grudima mi nepodnosljiva tezina krivnje, prisutnost istine u utrobi zemlje povlaci za sobom jalovu snagu moje duse, spoznaju kako ljudi do srzi sami sebe ruse. Zasiceni laznim osjecanjima, pozudom za prividnom slavom, za svim stazama moci, prokoracise prag sa namjerom : prodati cijelu zemlju i sve njezino blago, s citavim njezinim covjecanstvom. Zivim, a kao da sanjam. Budnog me drze jos samo moje besane noci.  Ove pjesme su plod njih.

schella1967@yahoo.de