Kapiraš

Kad čovjek spava,

on upravo kroz vrijeme

vremenu danak vraća,

potiho sa sobom razgovara

i božanskih tragova slijed

skupo plaća.

Kad čovjek sanja,

savjesti savjest vraća,

i svira sonata od plaća,

i pruža korak

sve brži i brži,

do srži je pun krvi,

i granate,

i vatra,

i nema sutra,

i jebeš jutra,

kad i buđenje nije spas,

nego sna na uzdi

bijesan glas: diži se, moraš, crkni, bori se...

kapiraš?