zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

Lutka

 

 

Prešla je sedam tisuća milja,

i gažena i voljena je bila,

od carice u Rusiji češljana, u Zambiji

od dječaka slomljena srca gledana.

 

Ja je vidjeh da stopira,

promrzla i gladna veli:

da je djevojčica zlatna,

i djevojčici treba biti data.

 

Ne voli mrak ormara,

ni da joj kidaju ruke i gaze srce,

slaba je na hrani,

voli da se kupa u kadi.

 

Pričah joj o tebi i medi,

o jastuku gdje sanjaju se snovi,

dalje znaš -

u tvojoj je sobi.