Ne zaboravi

Ne zaboravi nemoć kada led

ispod tebe se topi,

najdražu pjesmu i pahuljice snježne

na trepavici žene,

s kojom si maštao o boljem sutra.

Ne zaboravi jad pijanih budala,

kad zapucaše sa komšijskog krova,

pamti jutarnju maglu

na starom mostu,

kada si pripit išao doma.

Ne zaboravi ubojice djece,

koji ubijaše u ime boga,

puštenu krv

na desnoj ruci,

i zakletvu: prijatelj do groba.

Ne zaboravi krvavu zemlju,

i svako zašto

uzalud spominjući ime boga,

i bakinu molitvu uz zvuk starog

crkvenog zvona.

Ne zaboravi riječi gospodina svoga

o oprostu grijeha,

al mržnju koja te prati,

i pratit će dok ne umukne jeka,

zaboravit moraš – tu nema drugoga lijeka.