Noć pjesnika

Bila je to noć duža od vječnosti,

pjesnici sa olovkom u ruci

obilaze grad.

Jedan na klupi šestoj

prebroja zvijezde,

na četvrtoj mu jedna

pade na dlan.

Drugi teži pračovjeku,

ili tam nekom seljaku,

kad je bilo

dovoljno disat.

Trećem dokotrlja se kesten,

isti kao onaj što šutala ga ona,

suza krenu, a crće

od smijeha prerušena zora.