Najjači je u svoga roda,
kud on – za njim i njegova noga.
Palac ima svoj pravac,
nokat mu kišobran,
malo staromodan, čarape dere,
ak pišam stojećke, on prvi najebe.
Palac ne voli kad tisno, pa stisne ostale
u ćoše, nek se u p.m. nose,
on je u cipela kralj, kad nešto na
cipele padne, on opet najebe.
Sad ga gledam, on mene –
i njega ljubiše usne žene.
Druckversion 