Pčela

Orman se ponovi za novo mjesto,

pa i sve drugo za novi sjaj,

ljubav plamti, u grudima srce tvoje,

mi smo vječnost, kad se usne spoje.

Neka švraka se uzjebala,

prelazi pješke preko ceste,

nosi tek trenutak na dlanu,

a ja čitav život s tobom u jednom danu.

Kad um zaspe jezik se zapetlja,

tad tijelo se budi,

prošlost zahrče ko motorna pila,

ja tvoj sam anđeo, ti moja vila.

Engleski pacijent dosadan je malo,

drugo je ime za radost,

ništa naspram želje

da zajedno dočekamo starost.

Al da mi pjesma ne liči baš

na ljubavne neke druge,

skrušeno ću još da dodam,

ponekad – i pčela prdne.