Na ramenu tvome moja glava
već otplovljava,
zaplovi i ti najljepšom maštom svemira,
tvog najluđeg dječaka,
dječačkih nemira.
Pa zamisli jezero,
u njemu do koljena u vodi
sviraju cigani neki - a ja i ti šetamo goli.
Iza nas se gegeću medo
i lutka mala,
a ispred vremena
mjesec poskakuje,
od miline sunce zadirkuje:
samo kod mene se
tako lijepo sanja.