San

Na ramenu tvome moja glava

već otplovljava,

zaplovi i ti najljepšom maštom svemira,

tvog najluđeg dječaka,

dječačkih nemira.

Pa zamisli jezero,

u njemu do koljena u vodi

sviraju cigani neki - a ja i ti šetamo goli.

Iza nas se gegeću medo

i lutka mala,

a ispred vremena

mjesec poskakuje,

od miline sunce zadirkuje:

samo kod mene se

tako lijepo sanja.