Sanjao sam da obruč se steže,
a ja ćutim pokraj tuđe međe,
da u mraku sav se tresem kad vrisnem njegovo ime,
bože, što si htio reći s time.
Gledao sam dva goluba u sutonu dana,
gledaju mene, u očima suze kao ruže
kad procvjetaju poslije zime,
bože, što si htio reći s time?
Ne diraj mi moja goluba dva,
ne daj da se ostvare slike sna.
Sanjao sam ružne snove, pa i da umrem
bilo bi bolje, grad bez duše, prijatelje kako šute,
nemoć dana i opasnost tmine,
bože, što si htio reći s time?
U postelji bijeloj leže sudbine dvije,
moja i njena budućnost zlatna, izlaza nema
pa se budim,
nije bože moje da sudim.
Ne diraj mi jabuke moje dvije,
ti znaš što sam mislio s time.