zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

Sanjao sam

 

 

Sanjao sam da obruč se steže,

a ja ćutim pokraj tuđe međe,

da u mraku sav se tresem kad vrisnem njegovo ime,

bože, što si htio reći s time.

 

Gledao sam dva goluba u sutonu dana,

gledaju mene, u očima suze kao ruže

kad procvjetaju poslije zime,

bože, što si htio reći s time?

 

Ne diraj mi moja goluba dva,

ne daj da se ostvare slike sna.

 

Sanjao sam ružne snove, pa i da umrem

bilo bi bolje, grad bez duše, prijatelje kako šute,

nemoć dana i opasnost tmine,

bože, što si htio reći s time?

 

U postelji bijeloj leže sudbine dvije,

moja i njena budućnost zlatna, izlaza nema

pa se budim,

nije bože moje da sudim.

 

Ne diraj mi jabuke moje dvije,

ti znaš što sam mislio s time.