zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

Spomenik

 

 

 

Umro bi bez tebe, spomenik postao,

djeca bi me šarala, psi zalijevali,

                               manijaci ruke kidali.                              

 

Tek možda pjesnik ispred nogu

bi mi složio stih,

a golub skladao muziku,

 

pa ispustio miris,

nečujan i tih.

 

 

Druckversion | Sitemap
© Zeljko Dakovic