Ne vjerujem u nešto treće
dok žedan po vodi hodam,
a šutnja ne poznaje glas,
da mi moga grada nema više,
mjesečine kad sam je ljubio,
a ona grlila stas.
Uzdam se u komadić sreće i vjerujem
da mi se noge umoriti neće.
Ne vjerujem u nešto drugo
dok mi slike mozak šaraju
a krmače padaju,
u meni mir ne poznaje strah,
u dan pretvoren prah,
ja sam ljubav na stranici sto,
i svejedno mi je
šta ti misliš o tom.
Druckversion 