zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

Tek leptir

 

 

Ko me to budi,

koji slučaj ludi,

pustite me da je sanjam.

 

Žena koju u snu ganjam nije srna,

tek leptir,

al da je stignem traba mi vječnost,

trebaju mi krila,

zato šuti prolazniče,

moja je glava helikopter snila.

 

Velike su moći u naših noći,

i taj san ne bi mjenjao

ni za jedan život kojeg bi samo živio,

ma vidi mjeseca,

i on bi u san zavirio.