Pjesnik, tražeći nešto po svojoj sjeni,
kao put zvijezde noći
u nebeskoj mijeni,
kó da se pita: da li će doći?
Ostavlja pero,
naginje čašu
na usne što ljube sjenu,
opet je toči,
i ugledah mu oči.
Pjesnik bez pjesme isti kó ja,
isto srce u nas peče, ista čežnja žari,
hoće li doći – tko zna.
Druckversion 