zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 balada

 

 

 postoje ljudi, hodaju goli

nemaju svoje sjene

i nisu je izgubili usput

niti je ukradena

glava im ogromna

a opet dvaput ih nema

 

 

ja stihove pišem i osjećam se bogovski

pa ogroman pola četiri čekam

  da mi draga vječnost prizna

jer samo pjesnici znaju

puteve ka sreći

samo glavonje od glave veći 

  

 

 al žena ni od sebe sjena

   u pola četiri ko sa neba

sklanjaj tu sa stola nogu – konju

a pjesnik u meni mučenik poslanik

na početku stiha stade

u ljubavi nesuđene balade

 

 

 ogrnut plaštem ljubavi i

sam sebi dođem

sladak…