zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

Besmisao

 

 

Ima snova bez krova, tu i traktori lete,

ima i krova bez ognjišta, di krmače padaju,

i znoja, i jutrom onda bljutava kava,

napraviš korak dva, i zaboraviš do slijedećeg sna.

 

Ima snova gdje nije tvoja, nosi dijete i osmjeh anđela,

ruka na drugoj ruci, a publika orlova pera,

i sreća, i jutrom obasjana zora, i konja šarenog usklik,

u podrumu gdje žive, on i ona.

 

I postoji tren, i stub srama,

svezan si rukama nevidljivog čvora,

i otvoraš oči i čekaš da vatra dođe,

da izgori sudbina besmislenih snova.

 

 

Druckversion | Sitemap
© Zeljko Dakovic