Drvo voliš, široko i visoko,
staneš pa mu se diviš.
Da smo kojim slučajem drvo,
ja i ti bi bili jedno uz drugo,
zajedno rasli, sa vjetrom pričali,
mjesec svaku noć zezali.
Da su i svi drugi drvo,
ne bi se sjekli, vrijeđali,
tek možda jedno drugom sunce zaklinjali, gurali,
ma šta pričam,
i kao drvo bi zasrali.
Najbolje dušo da se sklonimo na ostrvo pusto,
povest ćemo par pčela,
i medu, da pod našim krošnjama drijema.
Druckversion 