Ja običan

Koje li štete,

progutah i dozu straha,

običan da se rodim,

drugačiji od neobična svata.

Nemoguće u sukobu postati,

čovjek

i misao biti,

nesretan hodim,

hoću nebu mjesec skriti.

Da ga uzmem,

umiljata kao riječ

na koljenima prosim,

ja običan

na nogama trošnim,

svoju sudbinu

da nosim.