zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

Mjesec

 

 

 

Ponekad dođu takvi dani,

pa ga prekriju oblaci tamni

puni smoga i crne boje.

Ponekad mu dosta svega pa bude mali,

posmatra iz daleka

kome nos veliki, a kome bali.

 

Ponekad u svoj svojoj veličini život slavi,

pa ljudi posebna kova nose ga

kao krunu na glavi.

Ponekad skače lijevo, te desno,

nabacuje se ili ruga suncu,

nekad je bijel, siv il žut, ponekad na sebe ljut.

 

Na njega možeš zavijat, možeš ga klet,

s njim se smijat ili plakat,

al najljepše ipak ispod njega čekat,

pod njim zaspat,

 

s dragom na njemu divanit,

s njim sanjarit.