Mrak

Svaki put kad su se prizivali u snu,

napravio bi se krug, blistavi krug,

kao kad kamenčić u rijeku baci

djevojčica slatka, ili dječak lud.

A na licu želja: da se širi, da potraje,

da nikad ne prestane, da uzdah uz korak ide,

pa ravnoteža dobra,

a korpica kamenja puna.

Bila je to noć blistavih i letećih zvijezdica,

rekla je: zaželi želju i

ispunit će se...

Otvorio je oči. U zraku je tražio znak,

pa poprijeko gledao sve što

poprijeko ispred njihova puta,

al zajeban ponekad taj vrag - igra se,

pa mu posla opet mrak.

 A mrak,

tužnoga pogleda pogrešan znak,

još jače zahrka.