Nesanica

Mladosti sam se nagledao,

a sebe nadisao,

u selu pobožnih barbara

liječio lijepim,

ljubavi načičkanim riječima,

kleo predcima, uzalud,

postao sam jedan od istih,

godina gladan,

poeta jadan.

Kasno je draga,

ugasi ti svijeću, ovce blebeću,

a ja ni jednu preskočiti neću.