Ništa lakše

Ništa lakše nego riječi

pod hladnim nebom

bojiti duginim bojama,

zaboravljen osmijeh bludnice

u strahu brisati,

i sve što je lijepo sebi upisati.

Ništa lakše nego poraze

kao nekad poglede,

tintom u zaborav staviti,

sve one misli na papiru odsanjati,

i voljeti, ljubiti, il umrijeti.

Ništa lakše.

Tako je lako reći, noćas moram biti jak,

dok umoran od stida gasim još jednu

u nizu, na pola dogorjelu čežnju,

i razbijam strah

pretvarajući dan u mrak.

Ništa lakše

Sve mogu.

Između redaka odspavati

i utjehi slova pribjeći,

iz grla vikati i lijevom rukom pisati,

al šta da činim, kud da idem,

da ova pjesma diše,

da je voliš,

da bude nešto više.