zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

Poslije šetnje

 

 

Sobe čekaju, kroz prozor proviruju

i ne razumiju gdje ostadoše u duši sanjari,

BUNTOVNICI STARI,

u kuhinji samo stolna lampa priča, otvorena knjiga čuti

u džepovima mrvice od kifle - za tice

 

šetali bi još godinu dvije (tko to zna),

u Parizu princezu lovili,  

Londonu lopove dvorili,

sa djecom bi se žmurke igrali, djeca bili,

 i obavezno peć na drva nosili

 

(da su drugi maske)

 

ova noć

miris govana

svijet nešto drugačiji od njih samih,

i dva obraza daleka

dalja od ljekovite tuge

 

 

Druckversion | Sitemap
© Zeljko Dakovic