Šibica

Godinama već idem ulicama

stranaca, sa upaljenom šibicom

tražim ugašenog sebe,

i nekog već zaboravljenog u

plamenu snova.

Godinama već ostavljam godine

iza sebe, i sviram frulu na

kolodvorima, otvaram vrata

starijim gospođama, i odlazim

u njihovim mislima.

I sjedim, u nekim mirisnim kuhinjama čekam,

i koračam, ka onim danima žurim,

kad godina tek dašak vjetra,

a ulicom ide ona,

ide da sazna…

da nakon godina i dana,

i ona sama,

šibica i u njenoj ruci,

i neki čovjek što otvara joj vrata.