zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

Stablo

 

 

 

Zamisli slavuja,

raširi krila i leti, sleti tamo

gdje ga ona čeka.

Pjeva glasno, pred sobom daleko vidi,

odijelo mu sunce i mjesec kroje,

i nema ništa svoje...

 

a sve mu pripada.

 

Zamisli korjenje i granje,

da smo dno i vrh, i sve

što između stane.

Danas mi ne nedostaješ, danas

sam jednostavno i čisto svjestan

da stablo jako...

 

jače nego svaki vjetar.