zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

Stranac

 

 

 

Možda mi ne odgovaraju ove hladne kiše,

a i nebo nije isto.

Jedno sam tek stablo ubačeno

u klimavi okvir od svile,

što i dok trune pljuje po ćemu stigne.

 

Uz mene jedan cvijet, što mirisno opija

i osvaja svijet,

urezano srce što na grudima mojim

kao klupa u parku čeka,

proljeće života da procvjeta.