U mraku

Često sam te spomenuo mislima,

više nego ih i bilo,

pa misao posta smisao,

pa sam prestao da brojim.

Sad kad budan na kauču sjedim,

nekako mi teško došlo,

nešto bi da mislim,
pa smislim,

i znam da podloga bijela umije da čeka,

pa čekam i ja,

da smisao ima smisla,
a misao pruži noge...

pa kavu pristavi,

da mozak proradi.