zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

Vanzemaljci

 

 

Dan već zaspao, il samo drijema, 

moje noge kratke kao u sove, 

miševe love, al kako ih nema,

ispružile se i one - da odmore.

 

Jedino ti, i na tebi sva odgovornost

ovoga svijeta, glavom radiš i mozgaš,

jedino ti draga moja,

i dok sjediš - hodaš.

 

 A bogovi nevinašca teška,

igraju šah i kontaju gdje je greška,

da dvoje traju, 

ništa ne uzimaju,

 

a sve daju.