Zamisli sobu praznu i mrak,
mrkli mrak i ustajali zrak,
hladno kao u grobu.
Mi sjedimo na podu, usna traži usnu,
jebote, soba odjednom ko u Ludwiga VI,
u ćošku se igra kolo,
na plafonu Merlin pjeva,
s druge strane trogrba deva.
Pa patuljci,
mjesec se udvara suncu,
Trnoružica na bijelom konju,
hrabrost doručkuje, snaša rađa djecu,
a pjesnik recituje.
Zamisli sobu praznu i mrak,
mrkli mrak i ustajali zrak -
bez nas je samo mrak.