zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

Zamisli

 

 

 

Zamisli sobu praznu i mrak,

mrkli mrak i ustajali zrak,

hladno kao u grobu.

 

Mi sjedimo na podu, usna traži usnu,

jebote, soba odjednom ko u Ludwiga VI,

u ćošku se igra kolo,

na plafonu Merlin pjeva,

s druge strane trogrba deva.

 

Pa patuljci,

mjesec se udvara suncu,

Trnoružica na bijelom konju,

hrabrost doručkuje, snaša rađa djecu,

a pjesnik recituje.

 

Zamisli sobu praznu i mrak,

mrkli mrak i ustajali zrak -

 

bez nas je samo mrak.