zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

Želja

 

 

 

Skakućem po oblacima,

munjen sto gradi vatam ćoškove bokovima,

na kojima rekla si, kuću mi sagradi, drvo posadi,

i puno cvijeća, a u dvorištu da se igraju djeca,

umazanih lica, od ubranih i slašću pojedenih trešanja.

 

Neka probisvjeti na zemlji pametuju bez pameti,

i misle zemljotres na srebrnoj planeti,

kad oči na mjesec zalijepiš, pa ga zaljuljaš i mene uspavaš.

I otkrićeš milion riječi koje se podudaraju,

vole i ljube, i da u svakoj od njih sam odspavala,

 

 

 

i sanjala najljepši san.

 

 

 

S