Rušile su se kuće i padalo je drveće,
nebesa bijahu sasvim mračna,
grmjelo je i sijevalo,
tijelo je padalo,
ti si ustala i krenula,
dug je put bio.
Ja sam prozore prao i čekao.
Na leđima tisuću čvorova nemilih događaja,
na obrazu još samo crvena
goruća boja sa usana,
otišla je zbog jednog otrcanog stiha,
i još jadnijeg pjesničkog mu lika.
Ja sam staklo pomeo i krenuo.
Druckversion 