zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

Bijeg

 

 

 

Dal zbog žene

ili zbog svoje nevjere,

na pločniku suza sjedi čovjek

praznog pogleda.

 

Bezbojne oči ne vide,

iz šupljih cipela smrad izvire,

dal zbog položaja zvijezda,

il mjeseca, taj čudak i previše pije.

 

Dal zbog nesretnog djetinjstva

ili lažnog prijateljstva,

ispružena ruka moli, druga flašu stiska,

danju drijema, noć mu je bliska.

 

Kao kamen prema dnu

u mutnoj vodi,

tonuo je u zaborav,

tamo gdje ni suza više ne boli.

 

Netko će reći on je šaka jada.

Dal zbog zavisti, il gluposti,

taj čovjek pred očima našim,

u nepovrat pada.