zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

 

Godine nove

 

 

Mjenjaju se dani, godine,

kao lišće opadaju jedan za drugim.

Šta je sa nama,

od kojeg drveta satkani

nemire budimo,

i šta ostaje u nama kad se svjetla gase,

oči sklapamo?

 

Mene evo moj ben zove, niz

grudi da se spustim.

On mi kao bunar, samo bez vode,

sa njega mi pogled sjajan,

ispod njega mi pogled bajan,

a kad se napijem, eto me usnama,

da ih ljubavlju zalijem.