Mjenjaju se dani, godine,
kao lišće opadaju jedan za drugim.
Šta je sa nama,
od kojeg drveta satkani
nemire budimo,
i šta ostaje u nama kad se svjetla gase,
oči sklapamo?
Mene evo moj ben zove, niz
grudi da se spustim.
On mi kao bunar, samo bez vode,
sa njega mi pogled sjajan,
ispod njega mi pogled bajan,
a kad se napijem, eto me usnama
da ih ljubavlju zalijem.
Druckversion 