zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

Hrabrost

 

 

Stisnuo je djetinjim prstima,

na usta da ne izleti,

umotanu stoljećima tu hrabrost nevažnih,

a strahu ogavnih malih ljudi,

da bi ga potakla,

u novom danu dotakla,

 

da otvori oči.

 

Vječito u pokretu tuđim mišicama,

skače u riječ dok napušta poznato,

drži se za riječ dok voli ustrajno,

u venama prikovan,

a ustaje, nije njegovo vrijeme

a on

 

ne odustaje.

 

Sa svakim udisajem udiše novu,

kroz mašinu prorijeđenu snagu,

a u meni stidno moju budi

čudnost blagu.