Prolazio sam cestom,
u mislima si mi bila ti,
priđe mi jedan što koricu kruha moli,
odmahnuh rukom,
zar sam ja od drugih bolji.
Prolazio sam cestom,
bezbrižno, s rukom u džepu,
prsti se igraju sa sitnišem u njemu,
mislio sam na ljubav,
a ne vidjeh drugu stranu njenu.
Jedan čovjek prošao je pored mene,
propustih šansu
ljubav prema bližnjem dati,
sutra ću se pitati zašto si bože tako okrutan,
a odgovor glupan neću znati.