zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

Izgubljen slučaj

 

 

 

Ne mogu navici da skinem krila,

osjećaju dajem pravo da me vodi,

zaustavi suze,

nije u pitanju grad, ni tuđine jad,

to sam samo ja izgubio nit u glavi

i tijelo mi pati.

U koliko sati je stao život,

koliki je vijek trajanja

jednoj žvaki.

 

Zabranjujem izričito duša da ti se slomi,

kišama da ti kvase lice,

zaustavi riječ na pola puta,

nije u pitanju drugo Ja,

to je samo grad izgubljen u magli

i čovjek mu pati.

U koliko sati je stao život,

koliko treba jednoj ženi

da shvati.