Kuća

Ponekad okrenem krug na tvoju stranu,

al ne bi da ti se javim,

jedino se tako odupire glava luda,

život cijeli,

pa si sudim na sva usta,

dok mi krade misli

svijet bijeli.

Ponekad zatvorim oči,

i vidim te u samoći,

a kroz prozor

još uvijek ona ista,

puka razboritost vlada,

pa se vrtim oko malog prsta,

pa si i ti ista,

i mene ne boli

više ništa.