zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

  

 

Magla

 

 

Čudna su maštanja

što kroz maglu

u šupljini mozga plutaju,

izgubljene misli i

zaboravljene laži, besramno,

kao noć beskućnike, gutaju.

 

Isplivaju na površinu,

a ruke u prazno hvataju,

slamku srama i

užasa slike,

ponovno na usta

u vidu psovke bacaju.

 

Sa prvim zrakama sunca

udišem ponovo stvarnost.

Sa lakoćom umjetnika sunčanice

na nos nabacujem,

pa očima svojim ponovno maglu,

okolo razbacujem.