Kišno je nebo širilo svoje boje,
u nebo pretvaralo misao,
između poglavlja dva dalek put,
ja sam samo disao.
Bez zavičaja i njegova sadržaja,
mislih na ženu rumenu i drevnu,
kako prelazi ulicu sama
u jednom smjeru.
Ako život ovaj dalek je put,
a moja ljeta ona kasna, malo je.
Mogu i kiše prestati sjati, ulice postojati,
zašto je otišla
ja nikad neću znati.