Malo je

Kišno je nebo širilo svoje boje,

u nebo pretvaralo misao,

između poglavlja dva dalek put,

ja sam samo disao.

Bez zavičaja i njegova sadržaja,

mislih na ženu rumenu i drevnu,

kako prelazi ulicu sama

u jednom smjeru.

Ako život ovaj dalek je put,

a moja ljeta ona kasna, malo je.

Mogu i kiše prestati sjati, ulice postojati,

zašto je otišla

ja nikad neću znati.