zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

 

Osmjeh

 

 

Slijed loše izabranih riječi,

i na kiši od neba poslanici, razbojnici,

vraćaju vrijeme i moje grijehe,

 

kad ono grmilo je u paklu,

uz laganu muziku i još lakšu vatru,

 

a ona razvlači mi osmjeh,

dok motam oko prsta dim,

mada sutradan (ma nije važno),

 

je otišla s njim.