zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

Poeta

 

 

Početak svega si ti,

jednog života što sam ga snila,

i onih dana kada korzom sam samo šutila,

tražila srodnu dušu, u duši nosila sušu.

 

Svega početak si ti,

i sad kad ne znam kako da počnem drugu strofu,

i kako se zaljubih baš u poetu,

pa pazim na gramatiku i fabulu, početak i kraj,

u očima vidjeh sjaj.

 

Početak i treće si evo ti, samo ti,

glas ti je pravo muški, mišljah: evo, glavom Puškin.

I nemam pitanja, ni sumnje,

i nisi slamka spasa,

nego pravi iz snova dasa.

 

Početak kraja sam evo ja, baš ja,

probudih se snena i sama,

dotaće me i Ukrine voda,

mjesec što luta, i prvi poljubac nedaleko od puta,

a između svega, jedan poeta što luta.