Pamtim te zime,
tu idilu kroz prozor tople sobe,
i djevojčicu plave kose,
kako joj po licu
pahuljice poskakuju,
a ona sve se smješka,
poslije je porasla
pretvorila se u
snješka.
Pamtim kako prstom po staklu
malo sam joj nos produžio,
malo stomak zaokružio,
malo je dahom zaledio,
pa oči bojom neba obojio,
a ona me pusti da je zavolim.
Poslije se pretvorila
u zrak, da je lakše
prebolim.
Druckversion 