Na leptira kivan,
ne ljubim noći
u kojima dani hoda stanu,
našu u krugu umorenu ranu,
i riječi sanjive kao krik,
ne ostavljaj me nikad samu.
Svaka je mogla biti moja
zlatna u sunca nit,
ali isto kao i Anja
otišla je ona,
sad samo sjena njena,
a ispred njene, moja.
Druckversion 