Tuđina

I ove noći usnut će golubovi,

i porasti u očima uličnih svjetiljki,

što tako sladunjavo

bez pokreta vidna,

bdiju nad njima,

u snovima.

I svake noći lutam i ja,

nekim u mislima nedozrelim,

od sjevernih zima promrzlim stazama,

i mrmljam tako sebi u bradu:

jednom kad odem, da se vratim,

bit ću car u derbent gradu.

I sa svježinom jutra,

svježi u svojoj nevinosti,

krenut će svojim putem

ti mali golubovi,

a ja, sa trnovom krunom na glavi,

naručujem Leberwurst,

i psujem

sebi u bradu.