Dosadniji od dosade,
i to će moja draga poreći,
al nema riječi.
Otišla da dođe,
u tegli slađe od slatka slatko,
pa zaboravi kako kad čekaš,
u zaboravu vrijeme kratko.
Nebu je sve jasno,
mračno i ružno čeka mjeseca,
da ga obuće u žuto,
meni je za mnogo kasno,
čekam dane i kad su daleko,
od dana samog dalje,
svaki za sebe, al opet
svaki nešto daje.
Druckversion 