zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

 

Vrijeme

 

 

Dosadniji od dosade,

i to će moja draga poreći,

al nema riječi.

 

Otišla da dođe,

u tegli slađe od slatka slatko,

pa zaboravi kako kad čekaš,

u zaboravu vrijeme kratko.

 

Nebu je sve jasno,

mračno i ružno čeka mjeseca,

da ga obuće u žuto,

 

meni je za mnogo kasno,

čekam dane i kad su daleko,

od dana samog dalje,

svaki za sebe, al opet

svaki nešto daje.