Žao mi je, ali

Na razinu šapata spusti glas,

te sjenilom usana prošaraj put,

briši tragove i sa žaljenjem spokoj,

pokretom zvijeri nečujno, zatvori prozor.

Navuci zavjese željama

i preboli sa suzom u očima,

na dan odlaska zalij dan

pijanim noćima.

Jer ja pronađoh na periferiji grada

jedan dio izgubljena osmijeha,

te ga ugravirah u pozadinu

svoga pogleda.

Pa i ako ne mogu reći,

gdje se Ona nalazi,

ja je vidim ulicom,

prelijepa, kako prolazi.