a negdje između mojih godina,
udahnuh sivila prah,
pozorišnog i močvarnoga tla
ustajali zrak,
te zaronih u meso sa okusom karmina,
otrova zimskog,
za mene tla veoma skliskog.
Glavom kroz kuhinjski stol,
upijah mrzovoljno svu onu uspavanu
lakiranu bol,
šalom oko vrata izazivah i mrzjeh
zimsku,
na jezicima slabima datu moć,
i u padu izliječenu kost,
čekajući kad će proljeće,
da me budi,
da budem opet onaj ludi,
izvora poj.
Druckversion 