zeljko dakovic - poezija
zeljko dakovic - poezija

 

 

 

 

 

 

 

Zimski san

 

 

Na raskrsću između ničega,

a negdje između mojih godina,

udahnuh sivila prah,

pozorišnog i močvarnoga tla

ustajali zrak,

te zaronih u meso sa okusom karmina,

otrova zimskog,

za mene tla veoma skliskog.

 

Glavom kroz kuhinjski stol,

upijah mrzovoljno svu onu uspavanu

lakiranu bol,

šalom oko vrata izazivah i mrzjeh

zimsku,

na jezicima slabima datu moć,

i u padu izliječenu kost,

čekajući kad će proljeće,

da me budi,

da budem opet onaj ludi,

 

izvora poj.